Proces montaže zalivnog sistema je poprilično složen proces. Nijedna faza nije teška, ali određene korake moramo ispoštovati, da na kraju ne bude neprijatnog iznenađenja, da pri puštanja u rad, prskalice ne rade zadovoljavaljuće, ne mogu se izdignuti, ne bacaju dovoljno, ili zalivaju područja koja nisu poželjna da se kvase, pa moramo ponovo raskopavati celu baštu, nepotrebno.
Prve dve faze za zalivni sistem travnjaka su: odrediti koje parcele želimo zalivati i koji izvor vode imamo na raspolaganju. O izvoru vode opširnije smo pisali ovde. Sledeća, i jedna od najvažnijih faza je projektovanje sistema. Sa ovim delom, po Vašoj želji rado ćemo Vam pomoći. Ako nam pošaljete podatke o zelenim površinama, i izvoru vode, mi ćemo Vam napraviti projekat zalivnog sistema, bez obaveza da kupujete nešto kod nas ili da Vas obavezujemo na bilo koji način. Pri projektovanju određujemo pozicije i vrste prskalica, proračun potrošnje prskalica za travu, ili kap po kap, određivanje koliko prskalica možemo na jednu zonu (ili liniju) povezati, određivanje potrebnih dimenzija cevovoda, i specifikacija materijala za sam zalivni sistem.
Posle toga dolazi samo izvođenje radova.
Na travnjaku, ili zelenoj površini, na osnovu projekta, označujemo prskalice, i cevovod. Posle toga dolazi do iskopa kanala. Dubina kanala je najidealnija, ako je oko 30 cm. Nema potrebe da kopamo dublje, jer pre mrazeva svakako moramo da ispraznimo ceo zalivni sistem, jer same prskalice se jedino tako mogu zaštiti od mrazeva, i oštećenja, a ako kopamo jako plitak kanal, teško ćemo montirati prskalice za travu.
Kad smo sve iskopali, polažemo cevi, montiramo priključke, i na kraju same prskalice. Najjeftinija, i najlakša montaža prskalica (po našem iskustvu, naravno ne mora da znači da smo u pravu), je pomoću obujmica, i elastičnim cevima, koje su specijalno namenjene baš za ovo. Ali naslikovitije Vam možemo objasniti pomoću ovog videa:
Posle toga možemo sve zatrpati, s tim da treba paziti da prskalice budu uspravne i na odgovarajućem nivou. Prskalice iskaču iz zemlje, ali samo telo prskalice moramo namestiti da bude u nivou zemlje. Kada smo priključili zone na izvor vode (po izboru na ručni ventil, ili elektromagnetni ventil ako je u pitanju automatika), možemo pustiti vodu u prskalice. Pustimo malo da prskaju, da se ispere zemlja, i druge prljavštine, koje su slučajno ušle u cevi pri montaži. Kad smo zatvorili vodu, možemo da montiramo odgovarajuće (i u napred određene) dizne ili mlaznice, i nameštamo uglove na kojima prskalice za travu treba da rade. Sa ovim smo i otprilike i završili, ako je u pitanju sistem sa ručnim pokretanjem. Ako je u pitanju automatizovan sistem, onda nam još ostaje da namestimo koja zona (ako ih ima više) koliko vremena, i kada treba da radi.
Nadam se da smo odprilike dali neki uvid u proces montaže, naravno ako imate dodatnih pitanja, slobodno Nas kontaktirajte, nije nam teško da pomognemo.
Add comment